Franz Schuh je posljednjih desetljeća postao nezaobilazni svjedok upravo onoga što austriana zapravo želi posredovati hrvatskome čitateljstvu. O tome ne svjedoče samo brojne nagrade za esejistiku i publicistiku već ponajprije upravo knjiga koja je pred nama, provokativna kombinacija podsmjehivanja, podbadanja i upravo: prigovaranja. Ponajprije samom sebi, a zatim - nimalo posredno - duhu vremena i njegovu odnosu prema kulturnim vrijednostima u cijelosti. I to na posve interdisciplinaran način. (dr. sc. Samir Osmančević)

Iz Predgovora: Molim te, kaže moj izdavač, molim te, poštedi me svoga kaosa; jednu temu, odaberi jednu temu - i učinit ću te slavnim. A ja kažem svom izdavaču: Slušaj, ja sam i sam kritičar, znam kako se to radi. Ono što treba kritizirati u mojoj knjizi glasi jednostavno ovako: Teški prigovori, prljavo rublje Franza Schuha sastoji se u stvarnosti (ovo "u stvarnosti" mi se sviđa), sastoji se u stvarnosti od šarene mješavine ("mješavina" mi se sviđa, ali kod "šarena" imam osjećaj da mi netko gura dva prsta u grlo, no "šarena" je uvijek dobro), sastoji se u stvarnosti od šarene mješavine monologa, priča, bilješki i dokumentarnih skica, istinitih ili fingiranih ispovijesti, fantastičnih vizija (među ostalim i vizije vlastite smrti) te od skurilnih do dirljivih refleksija o ljubavi, sreći, besmislenosti.