O darovitoj su djeci napisane brojne knjige. No, sve one vas neće uspjeti u potpunosti pripremiti za stvarni susret s njima. Ovo nije jedna od knjiga koja nudi recepte i jednostavna rješnja, zato što ih - nema. Knjiga vam neće dati odgovore, ali će vam pomoći da na pitanja koja vas muče pronađete svoje vlastite. Autorica je svoje petnaestogodišnje iskustvo u radu s darovitom djecom pretočila u deset zanimljivih i vrlo dojmljivih priča - kroz koje doznajemo o izraženoj socijalnoj osjetljivosti darovitih mališana, osjećaju za pravdu i nepravdu, odstupanju od tipičnih "normalnih" ponašanja za dječake i djevočice, o tome koliko su ta djeca neumorna, zahtjevna i naporna, kako se suočavaju sa svojim uspjesima i strahom od neuspjeha, te o školi koja najčešće vrlo brzo prestaje biti veselje i postaje muka - a u svakoj od priča autorica vrlo iskreno navodi i svoje dileme i frustracije.

Iz recenzije: Gledati na svijet oko sebe očima darovitog djeteta svojevrsna je avantura - kako za to dijete, tako i za njegove bližnje. Nevjerojatnu lakoću njihova stvaranja, ali i opasnosti koje prate njihov socijalno-emocionalni razvoj treba prepoznavati, usmjeravati i regulirati. To uopće nije lako - ni roditeljima, ni učiteljima, niti stručnim suradnicima. Ali ako iza sebe imate više od dvije tisuće sati rada s darovitom djecom i više knjiga napisanih o toj temi, onda možete pitati njih. Autorica je zapravo jedna od naših malobrojnih psihologinja koja je čitav svoj dosadašnji radni vijek posvetila (a i onaj privatni u velikoj mjeri podredila) teoriji i praksi rada s darovitom djecom. Jest da se uz njih i s njima, kako sama kaže, igrala i zabavljala (pa ponešto i zaradila), ali tek nam nakon ovih priča postaje jasnije zašto ovakvih stručnjaka u nas nema više - pa tu nikada ne možeš reći: Ništa me ne može iznenaditi! Tu se stalno, iznova, iznenađuješ. (prof. dr. sc. Dubravka Miljković)